Uvod/Cilj. Iako je povišena tjelesna temperatura jedan od specifičnih simptoma COVID19 bolesti, pojava febrilnosti na prijemu u bolnicu ili tokom bolničkog liječenja nije indentifikovana kao faktor od značaja za težinu ili ishod same bolesti. Ukoliko je to tačno, sama pojava i trajanje povišene tjeleste temperature mogla bi poslužiti kao prediktor teškog oblika bolesti ili lošeg ishoda. Postoji mali broj radova koji su izučavali febrilnost kod kritično oboljelih pacijenata koji su zahtijevali mehaničku podršku disanja (invazivnu ili neinvazivnu). Cilj ovog rada jeste da se potvrdi hipoteza da je razvoj febrilnosti kod kritično oboljelih pacijenata hospitalizovanih u jedinici intenzivne njege prediktor lošeg ishoda tj. mortaliteta. Metode. Sprovedena je retrospektivna studija od 130 pacijenata koji su bili hospitalizovani u Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane UKC RS Banja Luka. Obuhvaćen period trajanja studije je od 01. maja do 31. decembra 2021. godine. Studijom su obuhvaćeni pacijenti oba pola, stariji od 18 godina, koji su bolovali od teške forme COVID19 bolesti te su zahtijevali mehaničku podršku ventilacije pluća. U studiju su uključeni pacijenti koji su otpušteni iz jedinice intenzivne njege kao i pacijenti koji su preminuli u datom periodu. Posmatrao se razvoj povišene tjelesne temperature od preko 38oC. Rezultat. Sama teška forma COVID19 bolesti karakterisala se povišenom tjelesnom temperaturom. Međutim, kod preminulih COVID19 pacijenata primjećena je pojava više vrijednosti povišene tjelesne temperature u odnosu na preživjele. Kod pacijenta sa lošim ishodom sam febrilitet bio je rezistentan na primjenu antipiretika. Porast tjeleste temperature je linearno bio udružen sa mortalitetom. Zaključak. Ovom studijom identifikovana je povišena tjelesna temperatura kao perdiktor mortaliteta kod mehanički ventiliranih kritično oboljelih pacijenata u jedinici intenzivne njege.
Ključne reči :
Tematska oblast:
Medicina
Datum:
04.01.2022.
Informatika u biomedicini 2022
