1. Svetlana Pelemiš, Tehnološki fakultet u Istočnom Sarajevu,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
2. Srđan Vuković, Tehnološki fakultet u Istočnom Sarajevu,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
3. Jelena Vulinović, Tehnološki fakultet u Istočnom Sarajevu,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
4. Vladan Mirjanić, Medicinski fakultet Banja Luka ,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
Sistemi za dostavu lijekova kontrolišu profil otpuštanja lijeka kontrolisanom brzinom u ciljanom području da bi se postigla maksimalna funkcija lijeka. Imajući u vidu koncept sistema za dostavu lijekova, potrebno je znati koje osobine ovakvi sistemi u idealnom slučaju trebaju da imaju.
Sistemi za dostavu lijekova mogu olakšati prolaz lijekove kroz ćelijsku membranu ili druge bio-barijere; omogućiti lijekovima lokalizaciju u određenim oblastima kao što su lokalni karcinomi; mogu da zaštite lijekove od makrofaga i samo-razgradnje; oslobađanje leka može se kontrolisati posle promjene životne sredine, kao što su temperatura i PH ili spoljni signal (npr., infracrveno (NIR) svjetlo i ultrazvuk); i sistemi za davanje lekova mogu da minimiziraju nuspojave lijekova, ali i da održavaju ili čak pojačaju njihov terapeutski efekat.
Nanomaterijali za dostavu lijekova mogu biti: micele i liposomi, polimerni sistemi, dendrimeri, ugljenične nanocijevi, metalne nanocijevi, kvantne tačke, nanoporozni uređaji, fulereni i nanoomotači.
Ključne reči :
Tematska oblast:
SIMPOZIJUM B - Biomaterijali i nanomedicina
Datum:
03.08.2020.
Contemporary Materials 2020 - Savremeni materijali
