1. Антонела Плиснић,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
Kada je Vuk Stefanović Karadžić konačno stavio na papir dio srpske narodne epike i izdao 1823. godine drugu knjigu narodnih pjesama, mi smo u tom Lajpciškom izdanju imali vukovsku redakciju „starijih pjesama junačkih“, kako ih je on sam nazvao. One su na svom putu od usmenog stvaranja i brojnih redakcija svakog od pjevača do konačnog bilježenja, ponijele i sačuvale one elemente na osnovu kojih mi, između ostalog, saznajemo o toku narodne svijesti za određenu temu. U skladu sa društveno-istorijskim prilikama, ono što je crkva predstavljala za Srbe, dobijalo je različitu ulogu a sve u zavisnosti od toga šta im je u datom trenutku bilo potrebno kao oslonac u određenom periodu burne istorije. U ovom radu pokazaćemo kako je srpski rod prihvatio i ugradio pojam crkve u sastavni dio svoje kulture, te kako se odnosio prema pomenutom u različitim ciklusima epskog stvaranja. Tako je u neistorijskom ciklusu crkva predstavljala saborstvo, odnosno bila je reprezent svijesti; u ciklusima kada je bila u pitanju nacionalna egzistencija, crkva je predstavljala sukob dvije vjere: ona koja se brani i ona od koje se brani; da bi se zatim pojam zadužbinarstva pronio kroz više ciklusa i tu je, takođe, stavljen akcenat kada se govori o pojmu crkve. Na osnovu ove podjele i analizom prikupljene građe, pokazaćemo crkvu kao nezaobilazan element kada se govori o analizi srpskog epskog pjesništva.
Кључне речи :
Тематска област:
https://ekonferencije.com/site/paperList/?thematic_field=345
Датум:
04.11.2012.
Бр. отварања:
534
5. naučno-stručni skup Studenti u susret nauci sa međunarodnim učešćem - STES
