1. Mladen Amović,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
U posljednjim decenijama dvadesetog vijeka došlo je do ubrzanog razvoja u različitim oblastima ljudskog rada i djelovanja, kao što su urbanizam, građevinarstvo i industrija. Ovaj razvoj se naročito ogleda u građevinarstvu, prilikom izgradnje građevina posebnih namjena, kao što su brane, mostovi, tuneli, putevi, željezničke pruge i drugi objekti. Industrijska mjerenja su, zahvaljujući novim geodetskim instrumentima visoke tačnosti i efikasnosti (prije svega laserskim trekerima i automatizovanim i robotizovanim totalnim stanicama i teodolitima) postala nezamisliva bez primjene geodetskih metoda i tehnika. Primjena geodezije u industriji se bazira, prije svega, na njenom doprinosu efikasnijoj realizaciji projekta i na obezbjeđivanju zahtjevanog kvaliteta proizvoda. To znači da geodezija u industriji ima primjenu kako u fazi izrade tako i fazi kontrole kvaliteta industrijskog proizvoda.
Ovo su sasvim logični koraci i primjena geodezije je u industrijama razvijenih zemalja vrlo prisutna. Moglo bi se čak reći da je doprinos geodezije razvoju industrije značajan i da je industrijama u razvoju najjeftinije povećanje nivoa kvaliteta proizvoda ostvariti kroz investicije u geodetsku tehnologiju. Ova ulaganja su relativno mala u odnosu na prinosni potencijal koji mogu da ostvare.
Značaj pomenutih radova biće prikazan kroz primjer ispitivanja paralelnosti šina u simuliranim i otežanim uslovima u Hangaru univerzitetskog Kampusa. A'priorno je bilo dokazati da se korišćenjem odgovarajućih tehnika dokaže paralelnost šina i omogući postavljanje potrebne mašine na njihovu osnovu. Prije samih mjerenja postavljena je geodetska mreža gdje valja istaći sledeće: na izravnanja rezultata mjerenja i kriterijuma kvaliteta i tačnosti lako se može uvidjeti važnost dobro raspoređenih tačaka osnovne mreže. Naime, iako je postignuta zadovoljavajuća tačnost, primjetno je da mjerene dužine imaju mnogo veću unutrašnju pouzdanost od pravaca , dok se i sami kriterijumi međusobno razlikuju. Pravci opažani prema tačkama objekta sa stanica koje su bliže samim tačkama objekta imaju manju pouzdanost od onih opažanih sa stanica koje su na većem rastojanju što je u skladu sa činjenicom da tačnost mjerenih pravaca zavisi od dužine vizure.
Zaključak je da se kod radova u industrijskim uslovima mjerenju dužina da određena prednost, dok bi za mjerenje pravaca trebalo obezbjediti po mogućnosti duže vizure, uz što bolje presijeke mjernih pravaca te da se prije radova izvrši ispitivanje i rektifikacija instrumenta čime se može ukloniti značajan broj izvora grešaka.
Кључне речи :
Тематска област:
Инжињерство и технологија
Датум:
31.10.2013.
Бр. отварања:
46
6. naučno-stručni skup Studenti u susret nauci sa međunarodnim učešćem - STES
