1. Đurđica Babić-Naglić, Barbados
Reumatoidni artritis (RA) je bolest koja prvenstveno zahvaća sinovijsko tkivo, narušava funkciju sustava za kretanje i kvalitetu života oboljelih. Zadnja dva desetljeća postignut je veliki kvalitativni pomak u farmakoterapiji i kliničkom pristupu bolesniku s RA. Suvremena strategija liječenja zasnovana je na načelu rane dijagnoze, rane diferentne terapije, jasno definiranom cilju liječenja te intenzivne kontrole bolesnika do postignuća zadanog cilja liječenja. Ipak, kronična nesposobnost i bol još uvijek su dio kliničke slike velikog broja bolesnika. Isti princip može se primijeniti na rano otkrivanje i liječenje nesposobnosti. Što se ranije primijeni ciljana fizikalna terapija i rezultati su bolji. Cilj fizikalne terapije/rehabilitacije u bolesnika s RA je očuvanje punog ili funcionalnog opsega pokreta svih zglobova i normalne mišićne snage te tolerancija dnevnih opterećenja bez ili s podnošljivom boli. Vježbe su kruna fizikalne terapije, a sve ostale procedure su u funkciji pripreme zgloba za aktivni pokret. Formalna fizikalna terapija ima funkciju edukacije bolesnika koji bi trebao trajno aktivno sudjelovati u programu liječenja. Na početku RA ograničenje funkcije posljedica je upalne aktivnosti, a u kasnijim godinama razlog su kumulirana strukturna oštećenja organa za kretanje. Što je slabija kontrola upalne aktivnosti više je aficiranih zglobova, destruktivne promjene izraženije i pogubnije za funkciju zgloba. Gubitak funkcije može progredirati unatoč postignuća remisije i to zbog razvoja mišićne slabosti, kontraktura i inaktiviteta. U bolesnika s RA bol i opseg pokreta najvažniji su parametari koji utječu na ishod HAQ-a (Health Assesment Questionnaire) ( Žagar I, Kovač-Durmiš K, Ćurković B i sur. Association between Health Assessment Questionnaire (HAQ) disability index and range of motion in large joints and pain in patients with rheumatoid arthritis. Clin Exp Rheum 2009; 27: 706. Abstr.). Reumatološka rehabilitacija ima trostruku ulogu: liječenje strukturnih oštećenja i disfunkcije (terapijska strategija), kompenzacija nastale nesposobnosti i ograničene participacije (rehabilitacijska strategija) i prevencija novih simptoma i nesposobnosti (preventivna strategija) (Stucki G. Rehabilitation medicine in rheumatic diseases. Curr Opin rheumatol 2003; 15: 132-3.). Oko 97% bolesnika s reumatoidnim artritisom (RA) ima indikaciju i provodi nefarmakološko liječenje (Li LC, Maetzel A, Pencharz JN i sur; Community Hypertension and Arthritis Project (CHAP) Team. Use of mainstream nonpharmacologic treatment by patients with arthritis. Arthritis Rheum 2004;51:203-9.).
Fizijatrijsko rehablitacijski postupci indicirani su kada bolesnici imaju bol, ograničenje opsega pokreta, oslabljenu mišićnu snagu ili gubitak opće kondicije organizma. Rano prepoznavanje disfunkcije organa za kretanje jednako je važno kao rana dijagnoza i farmakološka terapija reumatske bolesti. Nefarmakološkom intervencijom može se poboljšati ukupni funkcionalni ishod. Pitanje je čini li se dovoljno u prevenciji trajne nesposobnosti i može li se ciljanim kliničkim traženjem disfunkcije poboljšati funkcionalni ishod u reumatskih bolesnika?
Ključne reči :
Tematska oblast:
Savremeni principi u liječenju i rehabilitaciji zap
Uvodni rad:
Da
Datum:
09.07.2012.
Br. otvaranja:
551
