1. Narcisa Vavra-Hadžiahmetović,
Federation of Bosnia and Herzegovina
, Bosnia and Herzegovina
Uvod: Kod pacijenata nakon moždanog udara (ICV), rehabilitacijski postupci započinju već u jedinici intezivne njege, prvog ili drugog dana liječenja, odmah nakon sprovedene hitne dijagnostike i hitnih medicinskih intervencija. Međutim, rehabilitacija je značajno usporena, ukoliko dođe do pojave sekundarnih komplikacija.
Cilj rada: Prikazati učestalost pojave sekundarnih komplikacija i njihov uticaj na program rehabilitacije kod pacijenata nakon moždanog udara.
Metode: Sprovedena je retrospektivna studija, koja je obuhvatila 101 ispitanika sa ICV, hospitalizirana na Klinici za fizijatriju i rehabilitaciju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u periodu januar 2011.–decembar 2011. godine. Kao izvor podataka korištena je postojeća medicinska dokumentacija. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: grupa I - sa sekundarnim komplikacijama (36/101) i grupa II – bez sekundarnih komplikacija (65/101). Ishodišne varijable posmatranja su bile: dužina hospitalizacije, Barthel index na prijemu i na otpustu. Postavljen je nivo značajnosti α=0,05. Od statističkih testova su korišteni Kolmogorov-Smirnov test, Chi-square test, Fisher's Exact test, Mann-Whitney U test i Wilcoxon Signed Rank test.
Rezultati: Medijana starosne dobi za grupu I iznosi 67,0 godina (IQR=61,3 do 78,0), a za grupu II iznosi 67,5 godina (IQR=57,0 do 74,0). Ne postoji statistički značajna razlika u medijani starosne dobi između dvije posmatrane grupe (U=994,5; Z=-1,245; P=0,213). Najčešće sekundarne komplikacije u grupi I su bile: uroinfekt (28/36 ili 77,8%), pseudomembranozni kolitis (Clostridium difficile) kod 3/36 ili 8,3%, te u po jednom slučaju (2,8%) pneumonija, tromboembolija, bronhitis, edem pluća, i hematohezija. Postoji statistički značajna povezanost pojave sekundarnih komplikacija sa prisutnim komplikacijama na prijemu: učestalo i bolno mokrenje (OR=9,13; 95% CI 3,3 do 25,2; P<0,001), plasiran trajni kateter (OR=6,22; 95% CI 2,4 do 16,3; P<0,001), dvije ili više stolica dnevno (OR=15,45; 95% CI 1,8 do 131,4; P<0,01), srčano oboljenje (OR=4,21; 95% CI 1,2 do 15,5; P=0,022), psihoorgansko oboljenje (OR=12,12; 95% CI 2,5 do 59,1; P<0,001), te istorija konzumacije alkohola (OR=2,78; 95% CI 1,1 do 7,1; P=0,015). Medijana dužine hospitalizacije ispitanika grupe I iznosi 36,0 dana (IQR=25,0 do 49,8), a kod grupe II iznosi 28,0 dana (IQR=21,0 do 36,5), te je razlika statistički signifikantna (U=869,0; Z=-2,136; P=0,033). Postoji visoko statistički značajna razlika u medijani Barthel indexa na prijemu između grupe I (Me=4,0; IQR=2,0 do 7,5) i grupe II (Me=11,0; IQR=6,0 do 15,5) (U=451,0; Z=-5,108; P<0,001), na otpustu između grupe I (Me=9,5; IQR=3,5 do 14,0) i grupe II (Me=16,0; IQR=12,0 do 19,0) (U=606,5; z=-4,006; P<0,001), te na prijemu i otpustu unutar grupe I (Z=-4,550; P<0,001) i unutar grupe II (Z=-6,337; P<0,001).
Zaključak: Sekundarne komplikacije predstavljaju veliki zdravstveni problem koji utiče na dužinu i tok rehabilitacije, te na cijenu koštanja liječenja pacijenata nakon ICV.
Ključne reči :
Tematska oblast:
Medicinska rehabilitacija neuromišićnih i cerebrov
Uvodni rad:
Da
Datum:
27.06.2012.
Br. otvaranja:
836
