1. Žarko Bakran, Croatia
Ciljevi: Procjena potreba za tuđom pomoći i njegom nakon LIJEČENJA rehabilitacije, osobama s teškom traumatskom ozljedom mozga. Sudionici i metode: Istraživanje je provedeno u 100 pacijenata s početnom teškom traumatskom ozljedom mozga prema Glasgowskoj ljestvici kome (GCS). Procjena stanja i potreba pacijenata je dobivena na osnovu kliničkog pregleda, Glasgowske ljestvice kome (GCS) i pokazatelja funkcionalne neovisnosti (FIM) pacijenata. Istraživanje je provedeno na početku rehabilitacije, na kraju rehabilitacije i 3-5 godina nakon traumatske ozljede mozga. U statističkoj smo analizi koristili ANOVA i Duncan-v test, a statistički značajnom su bile vrijednost p<0,05. Rezultati: Pacijenti su bili uglavnom muškarci (88%), stari u prosjeku 34 godine. Najčešći uzrok traumatskih ozljeda mozga su bile prometne nesreće (70%), najčešći neuromotorni deficit je bio tatrapareza (44%), hemipareza (44%) i ataxia (31%). Registrirana je statistički značajna razlika prosječnog FIM indeksa u aktivnostima svakodnevnog života u periodu od početka i kraja bolničke medicinske rehabilitacije (p<0,01). Nije bilo statistički značajne razlike kognitivnih funkcija u razdoblju od završetka bolničke medicinske rehabilitacije i na kontroli koja je provedena 3-5 godina nakon traumatske ozljede mozga (p>0,05). Konačni je oporavak kognitivnih funkcija evaluirano FIM indeksom bio u prosjeku lošiji (4,4) od oporavka motornih funkcija (5,3). Zaključak: Glavni razlog zbog kojeg osobe s početnom teškom traumatskom ozljedom mozga trebaju pomoć druge osobe u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života nakon završetka liječenja i rehabilitacije je nezadovoljavajući oporavak neurokognitivnih aktivnosti i zaostale bihevioralne smetnje.
Ključne reči :
Tematska oblast:
Medicinska rehabilitacija neuromišićnih i cerebrov
Uvodni rad:
Da
Datum:
18.07.2012.
Br. otvaranja:
798
