1. Jelena Tešanović,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
Savremeni način života karakteriše nedovoljna fizička aktivnost, loše držanje tijela, prekomjerna tjelesna težina, a kada se tome doda brz tempo života, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, međuljudski odnosi i borba za egzistenciju jasno je da navedeni faktori predstavljaju kontinuirani izvor stresa i nerijetko dovode do smetnji u vidu cervikalnog sindroma, često sa prisustvom i drugih simptoma poput nesanice, anergije, razdražljivosti, depresije, anksioznosti.
Lokus kontrole označava stepen u kome pojedinac vjeruje da uzroci onoga što mu se događa leže u spoljašnjim faktorima koje ne može da kontroliše (spoljašnji) ili stepen u kome vjeruje da je lično odgovoran za ono što mu se događa u životu (unutrašnji). Pored razlika u percipiranju stresa, postoje i individualne razlike u načinu suočavanja sa stresom. Lazarus je razlikovao dvije osnovne strategije suočavanja: suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije. Kod prve osoba nastoji da promijeni situaciju i da ukloni izvor stresa, dok se suočavanje usmjereno na emocije zasniva na ublažavanju efekata negativnih emocija koje stresor izaziva. Neki autori navode i treći način suočavanja – izbjegavanje. Izbjegavanje se odnosi na skretanje pažnje od izvora stresa ili nereagovanje na stresor. Veliki broj istaživanja potvrđuje da direktno konfrontiranje ima pozitivne efekte. Cilj ovog istraživanja je ispitati na koji način se pacijentkinje sa dijagnozom cervikalnog sindroma najčešće suočavaju sa životnim i zdravstvenim problemima, ako su kao kriterijumske varijable uključene coping strategije i lokus kontrole. Nalazi istraživanja koja se bave ovim i sličnim problemima mogu imati implikacije za psihološku i medicinsku praksu kroz edukaciju pacijenata o adekvatnim načinima suočavanja sa bolešću te ukazivanju na pozitivan uticaj internalnosti na prevenciju bolesti. U tu svrhu, istraživanje je sprovedeno u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav Zotović“ na uzorku od 76 ispitanika ženskog pola sa dijagnozom cervikalnog sindroma. Najzastupljenija starosna kategorija ispitanica je od 50 do 60 godina (40.8%). Od primjenjenih instrumenata korišteni su Rotterova skala unutrašnjeg naprema vanjskom mjestu kontrole potkrepljenja ili RI-E skala i Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama Endlera i Parkera (CISS – Coping Inventory for Stressful Situations).
Dobijeni rezultati pokazuju da je kod ispitanica u većini slučajeva dominantan spoljašnji lokus kontrole, preko 75% (M=.59; R=.48) te da se u stresnim situacijama često ili uvijek racionalno usmjeravaju na problem (M=3.78; SD=.40; R=2.06). Najizraženiji spoljašnji lokus kontrole je kod slobodnih ispitanica (M=.69; SD=.11) i udovica (M=.62; SD=.16) a razlike su na granici statističke značajnosti (p=.05). Utvrđeno je da ne postoje statistički značajne korelacije između lokusa kontrole i koping strategija, kao ni razlike u odnosu na socio-demografske karakteristike. Kod obe varijable uočava se izrazito pozitivno vrjednovanje stavki. U kontekstu strategija suočavanja kod žena sa cervikalnim sindromom značajnom se pokazala i uloga socijalne podrške.
Кључне речи :
Тематска област:
Дегенеративни реуматизам
Уводни рад:
Да
Датум:
11.07.2012.
Бр. отварања:
610
Датотека уз рад
(27.50 KB)
