1. Iva Papić,
Republic of Srpska, Bosnia and Herzegovina
UVOD
Djeca koja dolaze na procjenu i tretman danas imaju potrebu i pravo na sveobuhvatnu habilitaciju/rehabilitaciju zasnovanu na biopsihosocijalnom modelu za čije provođenje je potrebna saradnja različitih zdravstvenih radnika i saradnika, pedagoških radnika, adekvatna medicinska oprema i prostor s ciljem uspostavljanja maksimalnih aktivnosti i participacije u svim aspektima života. Multidisciplinarni oblik timske saradnje karakterističan je po lakoći komunikacije, čime se obogaćuje i pospješuje uspješnost rada cijelog tima.
CILJ
Prikazati značaj timskog pristupa u procjeni i procesu diferencijalne dijagnostike radi određivanja adekvatnog terapijskog plana.
PRIKAZ SLUČAJA
Djevojčica S. Š. u dobi 3,5 godine došla je na pregled u Zavod na inicijativu majke zbog nespretnog hoda i čestog padanja. Prije dolaska u Zavod djevojčica je pregledana kod fizijatra, ortopeda i neurologa. Nalazi su bili uredni, nije preporučena dalja dijagnostička obrada i terapija.
Iz sveobuhvatne timske procjene, izdvajamo psihološke procjene iz kojih se zaključuje da je djevojčica urednih intelektualnih sposobnosti. Pažnja je distraktibilna. Socio-emocionalna kontrola je snižena. Procjenom senzorne integracije (baseline, upitnik za roditelje screening test senzorne integracije) zaključuje se da postoje teškoće u obradi i integraciji senzornih informacija (posebno proprioceptivnih i vestibularnih) te takvo stanje za posljedicu ima dispraksiju, distraktibilnu pažnju i teškoće u socio-emocionalnom reagovanju. Procjenom praksije zaključuje se da se teškoće ispoljavaju u svim komponentama (ideje, motorno planiranje i izvršavanje). Ovakvi nalazi su uticali na samu terapiju. Akcenat je stavljen na učenje motornog planiranja i poboljšavanje sekvencioniranja. Pažnja je posvećena i načinu transfera znanja u svakodnevne aktivnosti. Uporedo majka je bila uključena u savjetodavni rad. Majci su pokazani načini i ideje na koje može obogatiti igru i svakodnevne aktivnosti.
ZAKLJUČAK
Senzorna integracija i poremećaj iste do sada nisu bili u fokusu pažnje medicinskog dijela rehabilitacionog tima i stoga su često i previđeni u procesu dijagnostikovanja, posebno kada se radi o poremaćajima kretanja. Ovaj slučaj ukazuje na veliki značaj multidisciplinarnog pristupa i radu sa djecom koja ispoljavaju teškoće u kretanju ali i potrebu za intenzivnijim informasanjem o konceptu senzorne integracije među svim članovima tima.
Кључне речи :
Тематска област:
Дјечија хабилитација и рехабилитација
Уводни рад:
Да
Датум:
20.07.2012.
Бр. отварања:
568
